Istra trekk 2014 izvještaj

Uvijek je lakše čitati tuđe izvještaje s utrka nego napisati svoj. Već dugo odgađam neki sa svoje utrke, a razlog za odgodu je najlakše naći. No, sjećanja izblijede a crno na bijelo ostaje crno na bijelo pa krenimo redom.

 

Ovogodišnji IstraTrek je održan u Boljunu, malom istarskom gradiću 10-ak km JZ od izlaza iz tunela Učke s istarske strane. Ali stvarno malom. Ko Motovun (isto je smješten na brdašcu) ali 10 puta manjem. Organizator posljednjih godina mijenja trasu što je jako dobro. Ja sam se odlučio za ultru (40km) da vidim više od staze (moš mislit, 3h umiranja više). Božo je pametniji od mene pa ostaje pri svojem lajtu a Neda u posljednje vrijeme nit se penje niti trči pa ostaje u našoj bazi, Lovranu i odlučuje provesti dan berući biljke u podnožju Učke (dok smo mi “uživali” u prirodi, probudio se nedin bračanski duh te ona ostaje čitav dan na balkonu ljenčariti).

 

Krenuo sam 4., iza pobjednika Mauricija. Odmah na početku nejdem okolnim putem nego kraticom kroz kaštel koju sam otkrio par minuta prije starta. Dostižem i prestižem prvu trojicu i na downhillu do livade sam naravno prvi. Slijedi probijanje kroz šikaru, preko potoka i točno pogađamo put. Mislim da se sigurna varijanta, sve okolo po cesti do zaselka nije isplatila. Pitam se koliko ću izdržati pratiti Mauricija. Ne dugo. Već na izlasku iz zaselka Pikulići više ga ne vidim što znači da je napravio 200-tinjak m razlike.

start_detalj

Nastavljam po jako blagoj uzbrdici a puls mi je previsok. Neubičajeno visok obzirom da jedva da trčim. Tu me prestiže i Goran a na KT1 stižem zajedno s Ivanom s kojim trčim sljedećih cca 2h ili 15-ak km. Dalje po tračnicama, Ivan ima nešto dulji korak od mene tako da mu nije problem po svakoj drugoj pa zaostajem za njim. Između 2 tunela je predivan kanjon. Ko mala Mala Paklenica. Na KT2 smo zajedno, izlazimo iz tunela i prva dvojba je ići direktno na jako strmi greben ili okolo, dosadnim putem. Jednog dana ću i ja naučiti birati optimalne a ne zanimljive puteve.

kt2_detalj

Na trenutak upadam u gustiš ali se brzo konsolidiram te smo na KT3 7min zaostatka iza vodećeg dvojca. Krećemo grebenom ali shvaćamo da smo u krivu te nepotrebno gubimo par minuta, dovoljno da upadnemo u vidno polje lovcima iz nas. Do KT4 još jedan od bisera ovogodišnjeg treka, kroz kanjončić. Pogađamo prugu ali malo naokolo te gubimo koju minutu. Do KT5 orijentacijski ništa posebno, no gubimo još par minuta tražeći kontrolu koja je na “očitom mjestu”, na sedlu. U zaselku Pengari se prvi put odvajam od Ivana te pičim nizbrdo. Nisam puno gledao kartu nego se prepustio osjećaju za zapad. To me dovelo točno na početak puta uzbrdo za KT6. Od kontrole nastavljam istim putem nizbrdo te po preporuci organizatora uz Boljunšćicu. Na nizbrdici susrećem Ivana, Senada, slovenski par te Aleša. Svi osim Ivana će me do kraja utrke, zahvaljujući mojim genijalnim potezima, preteći.

kt56

Uz riječicu prvi kilometar postoji puteljak pa nestaje što znači da sam mokar do koljena. Znam da kod dalekovoda moram ubrdo. Malo probijanja i pronalazim put. Sad je već jako toplo i gotovo sam pretrčao KT7. Pijem vode ko zemlja, punim mjeh. Dolaze Senad i Ivan ali to je sve uračunato. Senad vadi mjeh od 1l (?), ja sam kroz utrku popio 7l uz 3 punjenja (jedno 2-3l premalo). Kreću prije mene ali ih ubrzo dostižem i drugi put se odvajam od Ivana. Slijedi 4km ravničarskog makadama/zemljanog traktorskog puta. Na KT8 sam nestrpljiv, skrećem malo prerano preko livade. Zasad sam treći. KT9 promašujem, baš na mjestu gdje mi se karta preklapala pa nisam dobro skrenuo. Puno je planinara u igri koji su raštrkani na sve strane što me zbunjuje.

kt89

Na nizbrdici do KT10 me dostiže Senad te, previše uživljen u točnost ucrtanih puteva na karti, radim play of the day. Na livadi sam, sam samcat. Potok i livada su tu, tu bi trebala biti cesta, a i kuće. A i planinari. A nisu. Prostačim. Povratak ne dolazi u obzir jer neznam kuda sam došao. Azimut JI do ceste i probijanje kroz pikače. Izlazim sav krvav (no ajde, malo sam izgreban po rukama). Okolnim putem do KT10 i opet kontrola na “očitom mjestu”.

kt910

Tu srećem Aleša s kojim nastavljam do KT11. Njemu nije svejedno dok vidi tehnički spust do ceste s kontrolke a ja iskorištavam priliku te pičim kroz jako strmi kanjon? sipar? zemljani sipar? neznam kako bih to nazvao. U međuvremenu sam popio svu vodu. U Miličićima, prije uspona na KT12, sam već stvarno jako žedan te vidim da ovakav neću izdržati posljednjih 7km (za kojih mi je trebalo 1h). Tu je svako natjecanje za mene u biti završilo. Pijem 2x2dl vode naiskap te punim mjeh kod lokalaca. Dok sam dolazio k sebi prestigao me i Aleš, kojem je za istu dionicu do kraja trebalo 45min. U završnici, kada bih trebao biti najjači, ja hodam čak i ravnice. Prije KT13 srećem planinarke (ponekad se pitam čemu meni ove ultre?) koje traže put. Više nisam siguran ni kako se zovem te radim grešku. Na kontrolu stižem netom prije slovenskog para i Jelene.

kt1213

Pičim nizbrdo koliko u tom trenutku mogu, što zapravo nije nešto brzo, prestižem planinarke otprije (našle su put te naravno došle prije mene do kontrolke), opet promašujem, dostižu me slovenci. Skupa smo na KT14. Po kamenju pazeći da se ne namočim ili direkt? Direkt. Na makadamu sam smogao snage za nekakvo trčkaranje. Slovenci me mudro puštaju da idem sam do posljednje kontrole (5min su startali poslije mene), no i u takvom stanju čak i ja nemam puno za promašiti. Dolazim na cilj šesti – 6:05.

 kt14

+: staza, karta, vrijeme, orijentacija prvu polovicu utrke

-: dehidracija, orijentacija drugu polovicu utrke, mogla (čitaj morala) je biti voda na još jednom mjestu na stazi.

http://www.istratrek.srk-alba.hr/

http://www.racebase.hr/hrv/dogadjaj/34