Marjan Lonjak: 100 miles of Istria

Naši članovi u sastavu: Vanja Šomođi, Miroslav Hainž, Marjan Lonjak te Ivan Štefičar iz PD Pusti duh Lepoglava nastupili su na drugom izdanju utrke ”100 milja Istre”.

1795174_10203611092143076_5385640025282103274_o

100 milja Istre jedina je utrka takve distance u Hrvatskoj. Dužina od 100 milja (167 km) imala je ukupan uspon od 7000 m i ukupan spust od 7200 m. Utrka je tipa ”Trail”, što znači da je cijela staza bila označena sa crvenim zastavicama koje su još dodatno imale reflektirajuću traku radi noćne vidljivosti te dodatne trake i putokaze. Oznake su bile na cca svakih 20-50 m. Uz to, cijela dionica bila je podijeljena na 12 okrijepnh stanica, koje su ujedno bile i kontrolne točke. Svaka okrijepa sadržavala je razne napitke i hranu (voda, mineralna, cola, izotonik, čaj, banane, naranče, razne slane  grickalice, čokolade, sir, salama, kruh, nutella, juha, pita od jabuke…). Bile su i dvije tzv. tranzicijske točke, Poklon (41 km) i Buzet (82 km), gdje su trkače čekale vreće (osigurane od strane organizatora), koje su prethodno, na prijavama, napunili sa raznim stvarima za koje je svatko smatrao da će mu trebati tokom utrke (uglavnom suha odjeća i rezervna obuća). Svaki trkač morao je imati obaveznu opremu tijekom cijele utrke koja se sastojala od: odjeće sukladne vremenskim uvjetima, prve pomoći, napunjenog i upaljenog mobitela, čeone lampe sa rezervnim baterijama, zviždaljke, astrofolije te preporučene opreme kao što su npr. štapovi, GPS, nožić, duct tape, krema za sunce…

Start utrke bio je u Labinu u petak 11.04. u 17:00 h, a cilj u Umagu, sa vremenskim limitom u nedjelju u 17:00 h. Vremenski limiti bili su zadani i na određenim distancama utrke. Prvi ”hard” limit bio je na 41 km (Poklon) i to sa ukupnim usponom od oko 2450m, a trebalo ga je proći unutar 9 sati. Drugi vremenski limit bio je na 82 km (Buzet do 12:00h, subota), koji je bio nešto ”skromniji”. Treći je bio na 133 km (Oprtalj do 04:00h, nedjelja).

10013806_637312103014482_4101807911802345038_n

I tako, ekipa je startala i odlučila da ide grupno do kraja, pošto su svi bili na otprilike istoj razini fizičke spremnosti. Da su bili spremni pokazalo je i njihovo prolazno vrijeme na prvom vremenskom limitu, gdje su došli 1,5 h prije isteka limita i time si napravili ”rezervu” za sljedeći. Nažalost, uslijed početnog tempa i teže konfiguracije terena došlo je do ozljede Ahilove tetive kod Vanje te je morao odustati. U tom trenutku to je bila teška, ali i najpametnija odluka!

Nastavlja se dalje, od kontrole do kontrole, jede se i pije puno, mijenjaju se čarape, majice… Sljedeći vremenski limit je u Buzetu (82 km) do 12:00h. Ekipa stiže oko 09:30 h i rješava se prva noć, koja čak nije bila toliko naporna. U Buzetu je istovremeno druga i posljednja tranzicija te se pametno organizira sadržaj ruksaka sa dovoljno rezervnih čarapa i majica. Uz standardnu okrijepu ponuđen je i kompletan topli obrok. Nakon skoro komotnog sata odmora i ”utovara” nastavlja se dalje, ali ne bez posljedica pa je sljedeća žrtva ozljede Marjan. Njemu se nakon 8 km strmog spusta prema Buzetu pojavila ozljeda koljena koju je prethodno zadobio na zadnjem pripremnom treningu, tjedan dana prije utrke. Pošto su sljedeći kilometri bili sve bolniji, time je znatno usporavao kretanje ekipe pa je odlučio da će dalje ići sam, kako bi Miro i Ivek požurili dalje da ne ugroze sljedeći limit. Odvojili su se na otprilike devedesetom kilometru.

Distancu od 100 km prošli su unutar 21 h (100km Velebita im je do tog trenutka bila najduža trka koju su savladali). Nakon razdvajanja, čak su se vidjeli na još tri kontrolne/okrijepne točke – Marjan bi dolazio, a Ivek i Miro bi ubrzo napustili okrijepu. Nažalost, ni Miro ni Ivek nisu bili pošteđeni pa su se i kod njih pojavile tipične posljedice takvih distanci, a to su  otekline stopala i gležnjeva (žuljevi se ne računaju, oni su standardni 🙂 ), tako da ni oni nisu mogli držati početni tempo.

U jednom su svi bili složni: izuzev ozljeda, najteže je bilo kretanje kroz drugu noć! Odrađena kilometraža, umor i nespavanje zadnjh 40 sati (od petka ujutro) naplatili su svoje. Kretanje po zahtjevnom terenu zahtijevalo je određenu koncentraciju pri svakom koraku, dok bi na ravnim i uređenim putevima čak i prehodali nekoliko metara spavajući pa bi ih kroz nekoliko sekundi probudio udarac u kamenčić ili pak iznenadio neki zavoj. A vidjele su se i neke stvari u daljini za koje se ispostavilo da  nisu bile ono što su se činile kad bi se došlo do njih :).

Na kraju sva trojica završavaju svojih prvih 100 milja unutar zadanog limita. Ivan sa vremenom od 39:31:35 na ukupnom 80. mjestu (46. u kategoriji), Miro za 40:04:30 na 87. mjestu (50. u kategoriji) i Marjan za 45:03:28 na 112 mjestu (60. u kategoriji) . Sva trojica spadaju u kategoriju ”mlađi veterani”.

Na 100 milja bilo je prijavljeno oko 180 trkača iz preko 20 zemalja, a najbrži je bio Amerikanac Jay Aldous, sa nevjerojatnim vremenom od 20:31:39, koji drži i svjetski rekord na cestovnih 100 milja. Najbrži Hrvat bio je Duje Lekšić, sa respektabilnim vremenom od 23:41:08, što je svjetska klasa! Čestitke!

1948239_637311756347850_3338242454685703018_nKoliko je sama utrka zahtjevna te da je to utrka izdržljivosti u svim vremenskim uvjetima (sunce, kiša, vjetar, noć..) i po zahtjevnom terenu (velike visinske razlike), govori podatak da je utrku završilo 116 trkača. Ostali su odustali zbog ozljeda, prekoračenja vremenskih limita ili zbog fizičke iscrpljenosti. Neki su čak odustali na zadnjih 14 km! Tako da je za ovakvu distancu potreban vrlo visok stupanj fizičke  i psihičke spremnosti. Bilo je to jedno veliko iskustvo za svu četvoricu!

Velike pohvale idu organizaciji na odličnom organiziranju, trasiranju i označavanju staze. Prošlo se kroz puno lijepih gradića, npr. Labin, Rabac, Buzet, Hum, Motovun, Oprtalj, Grožnjan, Buje… Također, velike pohvale volonterima na izuzetnoj  ljubaznosti!

Šuška se da se ide opet nagodinu… 🙂

Marjan Lonjak

1901896_637318856347140_9016490113299155412_n

10153963_637316523014040_4373207598131358297_n